.
Ako već znamo da djeca u predškolskom uzrastu se nalaze na spontano – reaktivnom nivou, sagledavši aktuelnu vaspitno – obrazovnu praksu uvidjećemo da je najdominantniji oblik učenja kroz igru. Vaspitači i učitelji organizuju cjelokupni vaspitno – obrazovni rad u tom pravcu čineći boravak u vrtiću i školi mnogo interesantnijim djeci. Djeca kroz igru stvaraju, uočavaju odnose među pojavama i procesima, uče i na najkreativniji način djeluju. Zbog tog razloga je najprimjerenije organizovati cjelokupan vaspitno – obrazovni rad na način na kojem će se oni najprirodnije i najljepše osjećati.